Kviz „Čitam i skitam“

Mitovi i legende

Od kad je svijeta i vijeka čovjek je imao potrebu naći objašnjenje za mnogo toga što se događa u njemu samom i prirodi. Tako su nastajali mitovi i legende koji su prenošeni usmenim putem, prepričavanjem, s koljena na koljeno.

Riječ mit potječe od grčke riječi mythos što znači riječ, govor, priča. Mitovi su čudesne, izmišljene priče koje govore o bogovima, junacima i nevjerojatnim događajima iz prapovijesti. Oni su stvarani kako bi ljudi objasnili različite pojave koje su se dešavale oko njih a na koje nisu imali odgovor.

Legende su djelomično izmišljene priče. One govore o stvarnim događajima i ljudima koji su uradili nešto hrabro i nesvakidašnje te imaju elemente fantastičnog.

Svaki narod ima svoje mitove i legende koji su usko povezani s kulturom i vjerovanjima toga naroda, te nam pomažu bolje ih upoznati i razumjeti. Tako postoje mitovi Mezopotamije, Egipta, Indije, Japana, mitovi kod Grka, Rimljana, Kelta, Slavena, Vikinga, Maje i Azteka, mitovi Sjeverne Amerike, Afrike, Australije... Također, postoje brojne sličnosti između mitova različitih naroda, a i određeni mitovi mogu imati više verzija što dokazuje da su mitovi živi i stalno se mijenjaju.

Svuda na Zemlji ljudi su vjerovali u bogove i prepričavali njihove podvige. Svaki narod imao je svoje bogove koji su imali različita obličja, sposobnosti i mane. Znatan broj društava vjeruje u moćnog, udaljenog, vrhovnog boga koji je okružen mnogim manjim bogovima i duhovima. Neki narodi smatraju da bogovi imaju ljudski oblik i ponašaju se kao ljudi dok ima kultura gdje bogovi imaju obličje životinja.

Postoje brojni mitovi koji opisuju stvaranje svemira, Zemlje i ljudi. Neki mitovi kažu da je na samom početku postojala samo velika vodena površina. To je primjerice slučaj u Japanu ili u Mezopotamiji. Za druge narode u početku su postojala samo praznina: ledeni ponor u mašti Vikinga, Kaos za Grke. Potom se rađaju bogovi koji oblikuju Nebo, Zemlju i sva stvorenja uključujući i ljude.

Pročitaj ulomak grčkog mita o nastanku zemlje i bogova i odgovori na postavljena pitanja.

Na početku svega bio je pust i prazan svemir kojim je vladao Kaos. Božja je sila nakon toga svemir uredila, dala mu je red i zakone. Nastala je Zemlja – Geja sa svojim mjestom u svemiru. Na njoj je božja sila također odvojila vode od kopna. Božica Geja je zatim rodila boga neba Urana koji je mračnoj zemlji dao Sunce i Mjesec.
Uran je oplodio Geju te su zajedno imali dvanaest sinova i kćeri. Bilo je to pokoljenje ogromnih Titana. Geja je također Uranu rodila trojicu jednookih divova Kiklopa, i trojicu pedesetoglavih i storukih divova Hekatonhira. Titane, Kiklope i Hekatonhire Uran je mrzio, ne samo zato što su bili ružni, nego i zbog toga što ih se bojao. Bio je uvjeren da mu žele oduzeti vlast nad svijetom. Zato ih je zatočio u unutrašnjost Zemlje i nije im dopustio izlazak.
To je mučilo njihovu majku Geju te je nagovarala Titane da se pobune protiv oca. Na pobunu protiv krutoga Urana odlučio se najmlađi Titan, Kron. Napao je Urana, oduzeo mu muškost, oteo njegovu moć i postao vladarom cijeloga svijeta. Uran je prokleo svoju djecu,a Kronu predvidio da ga čeka ista sudbina kao i njega.
Kron se sa svojom ženom Rejom smjestio na Olimpu s kojeg su gledali divan miroljubiv svijet na kojemu nije bilo nikakve muke, bijede i nestašice. Kada se Kronu rodio sin, sjetio se proroštva svoga oca te se počeo bojati za svoju moć. Zato je progutao svog sina i svako sljedeće dijete koje mu je Reja donijela na svijet. Ali kada je rodila sina Zeusa, Reja je u povoje zamotala kamen i dala Kronu da ga proguta umjesto djeteta. Zeus je odrastao na Kreti i čim je odrastao, vratio se na Olimp i prisilio oca da svu njegovu braću izbaci iz sebe. Onda je počeo desetogodišnji boj za moć između Krona i Zeusa.
U nemilosrdnom i divljem boju, u kojem su pucale i letjele gore i stijene, križale se munje i žarili požari, Zeus je porazio oca i domogli se vlasti.
Jednako kao i otac, vladao je iz Olimpa nad oblacima, a vlast je podijelio sa svojom braćom. Tako je Posejdon postao vladarom mora, Had vladarom podzemlja. Zeusova žena postala je njegova sestra Hera. Ostale Zeusove sestre, Hestija i Demetra, također su stolovale na Olimpu, kao i njegova djeca: Atena, Apolon, Artemida, Hefest, Ares, Afrodita i Hermes.
Iz svog sjedišta na Olimpu bogovi i božice pratile su radosti i brige ljudi, a kada je to bilo moguće, osobno su sudjelovali u ljudskim pustolovinama. Često su uzimali obličje smrtnika i miješali se među muškarce i žene kako bi im pomagali, kažnjavali ih ili intervenirali u mnogim situacijama u kojima se čovjek u životu nađe.