Kviz „Čitam i skitam“

Drvo- književnost

Drveće spada u najveće žive organizme na Zemlji. Ono daje snagu, zrak za disanje, drvo nas štiti i grije. Život ljudi oduvijek je bio usko povezan sa šumom i drvećem. Stabla i drveće su sastavni dio mitologije i vjerovanja mnogih naroda i to od samih početaka postojanja ljudskog roda. Štovano je u gotovo svim kulturama i svim vremenima. Ono je bilo inspiracija i tema brojnih legendi, narodnih priča, pjesama i drugih književnih uradaka.

U mnoštvu legendi izabrali smo za vas interesantnu legendu o baobabu, drvetu koje ima grane koje liče na korijenje, odnosno kao da raste naopako. No, iako ga zovu „upside down” (naopakim ) drvetom, ne postoji niti jedan dio baobaba (od lista, ploda, stabla...) koji nije koristan čovjeku.

Baobab - drvo koje raste naopako

Ima jedno drvo u Africi koje raste naopako. Legenda kaže da kada je Bog stvarao svijet najprije je stvorio baobab. No čim je stvorio palmu, baobab je želio biti viši od palme. Nakon što je stvorio, kako ga nazivaju na engleskome jeziku „beautiful flame tree” (prekrasno plameno drvo) - baobab je htio imati iste takve cvjetove, a kad je stvorena smokva, baobab je htio imati plodove kao što ima smokva.

Sve to je Boga toliko razljutilo da ga je okrenuo naopako i bacio na Zemlju. Do danas ga nije izvadio i okrenuo na pravu stranu, tako da baobab izgleda kao da umjesto krošnje ima korijenje.

Ova interesantna legenda objašnjava zašto baobab ima tako neobičan izgled ali nam može biti i upozorenje kakvi ne bismo trebali biti.

U svijetu je poznato devet vrsta baobaba. Čak šest od njih raste isključivo na Madagaskaru, ogromnom otoku udaljenom 500 km od jugoistočne obale Afrike. Još dvije se mogu naći na afričkom kontinentu a posljednja, deveta vrsta baobaba, javlja se samo u Australiji.

Baobab je drvo koje nam je poznato i iz Maloga Princa, čuvenog djela Antoinea de Saint-Exupéryja. Čudno drveće baobab, koje je princ svako jutro morao uklanjati sa svog planeta kako mu svojim korijenjem ne bi progutalo njegov svijet.

Podsjetite se u narednom ulomku:

Svakoga dana doznao bih ponešto o planetu, o odlasku, o putovanju. Dolazilo je to polako, sa slučajnim razmišljanjima. I tako sam, trećega dana, shvatio dramu s baobabima.

I to se dogodilo zahvaljujući ovci, jer me mali princ iznenada upitao, kao da ga je obuzela neka teška dvojba:

— Istina je, zar ne, da ovce jedu grmlje?

— Da. Istina je.

— Ah! To mi je drago!

Nisam razumio zašto mu je toliko važno da ovce jedu grmlje. No mali princ je dodao:

— Prema tome, jedu i baobabe?

Napomenuo sam malome princu da baobabi nisu grmlje, nego stabla velika poput crkava, i da čak i kad bi doveo cijelo krdo slonova, to krdo ne bi moglo izići na kraj ni s jednim jedinim baobabom.

Pomisao na krdo slonova nasmijala je maloga princa:

— Trebalo bi ih staviti jedne na druge...

No, zatim je mudro zamijetio:

— Baobabi, prije nego što narastu, počnu tako što su maleni.

— To je točno! Ali zašto želiš da tvoje ovce jedu male baobabe?

On mi odgovori: »Ma daj!« kao da se radi o nečem očiglednom. I morao sam jako napregnuti mozak da bih sâm shvatio taj problem.

Doista, na planetu maloga princa bilo je, kao na svim planetima, dobrih i loših trava. Pa prema tome i dobrih sjemenki za dobre trave i loših sjemenki za loše. No sjemenke su nevidljive. One spavaju u tajnosti zemlje sve dok nekoj od njih ne dođe volja da se probudi. Onda se protegne i najprije izbaci prema suncu prekrasnu malenu bezazlenu mladicu. Ako se radi o mladici rotkvice ili ruže, možemo je pustiti da raste kako želi. Ali ako se radi o nekoj lošoj biljci, treba je odmah iščupati, čim je uspijemo prepoznati. A na planetu maloga princa bilo je strašnih sjemenki... — bile su to sjemenke baobaba. Tlo planeta bilo je puno tih sjemenki. A baobaba se čovjek nikada ne može riješiti ako ga primijeti prekasno. On zauzme cijeli planet. Izbuši ga korijenjem. I, ako je planet suviše malen, a baobabi suviše brojni, planet se od njih rasprsne.

Da, baobabi su posebno drveće. No, baobab u Africi ima značajnu ulogu u preživljavanju stanovništva. Drvo, naime, može poslužiti kao spremnik za vodu. U njega stane čak do 100 000 litara vode! Stoga ih lokalno stanovništvo koristi kao izvor vode. U baobabu je otkrivena dvostruko veća doza kalcija nego u mlijeku, a sadrži šest puta više vitamina C nego naranča. Gotovo svi njegovi dijelovi koriste se u prehrambene ili u medicinske svrhe.

Cvjetovi baobaba cvatu samo jedan dan pa Bušmani vjeruju da će onog tko ima drskosti otkinuti cvijet - pojesti lav! Također, vjeruje se da će svatko tko zagađuje okoliš oko baobaba naprosto nestati, progutat će ga drvo.

Unatoč svojoj jedinstvenosti, čak i ljekovitosti, drveću baobaba prijeti sječa.

Znate li da drvo ima srce? Veliko srce kojim zna da voli. Uvjerite se u to čitajući priču američkog pjesnika, kantautora, glazbenika, strip-crtača, scenarista i pisca dječjih knjiga Shela Silversteina: Drvo ima srce

Shel Silverstein: Drvo ima srce

Bilo jednom jedno drvo i voljelo je malog dječaka. Svakog bi dana dječak dolazio i skupljao lišće, spleo ga u krunu i igrao se kralja šume. Penjao bi se uz deblo, ljuljao na njegovim granama i jeo jabuke. Igrali bi se skrivača. A kad bi se umorio zaspao bi u njegovu hladu. Volio je dječak stablo, jako ga je volio. I stablo je bilo sretno. Prolazile su godine. Dječak je odrastao. Stablo je često bilo samo. Jednog dana dođe dječak stablu, a ono mu reče:

- Dođi dječače, dođi i popni se uz moje deblo i poljuljaj se na mojim granama, najedi se jabuka, igraj se u mom hladu i budi sretan.

- Prevelik sam da se penjem i igram - odgovori mu dječak. Želim svašta kupovati i zabavljati se. Želim imati mnogo novca. Možeš li mi ga ti dati?

- Žao mi je - odvrati stablo - ja novaca nemam. Imam samo lišća i jabuka. Uzmi moje jabuke dječače i prodaj ih u gradu. Tako ćeš zaraditi novac i biti sretan.

Dječak se popne na stablo, nabere jabuka i odnese ih. Stablo je bilo sretno. Ali dječak dugo nije dolazio… i stablo je bilo tužno. A onda se jednog dana dječak vrati. Stablo zadrhti od radosti i progovori:

- Dođi dječače, popni se uz moje deblo, poljuljaj se na mojim granama i budi sretan.

- Previše sam zaposlen da se verem po stablima - reče dječak. Želim kuću, da me čuva od hladnoće. Želim se oženiti i imati djecu, i zato mi treba kuća. Možeš li mi je ti dati?

- Nemam ja kuće - odgovori mu stablo. Moja je kuća šuma, ali možeš odrezati moje grane i sagraditi kuću. Tada ćeš biti sretan.

I dječak odreže stablu grane te ih odnese da bi sagradio sebi kuću. I stablo je bilo sretno. Ali dječak dugo, dugo nije dolazio. A kad se vratio stablo je od silne radosti jedva progovorilo.

- Dođi dječače - prošaptalo je. Dođi i poigraj se.

- Previše sam star i tužan za igru - odgovori dječak. Želim lađu koja će me odnijeti daleko odavde. Možeš li mi je dati?

- Odsijeci moje deblo i sagradi lađu - reče mu stablo. Moći ćeš otploviti daleko… i bit ćeš sretan.

I dječak posiječe deblo. Sagradi lađu i otplovi. I stablo je bilo sretno, ali ne istinski sretno. Nakon mnogo vremena dječak se ponovo vrati.

- Oprosti mi dječače - progovori stablo - više ti nemam što darovati. Jabuka više nemam.

- Zubi su mi postali preslabi za jabuke - odgovori dječak.

- Grana više nemam - nastavi drvo - ne možeš se više na njima ljuljati.

- Prestar sam da se ljuljam na granama - reče dječak.

- Debla više nemam - opet će stablo. Ne možeš se penjati.

- Preumoran sam za penjanje - odgovori dječak.

- Žao mi je - uzdahne stablo. Volio bih da ti mogu nešto dati… ali ničega nemam. Sad sam samo stari panj. Žao mi je…

- Više mi ne treba mnogo, samo mirno mjesto da sjednem i odmorim se. Vrlo sam umoran.

- Pa - progovori stablo protežući se uvis što je više moglo – Znaš, za sjedenje i odmor i stari će panj biti dobar. Dođi, dječače, sjedni. Sjedni i odmori se.

Dječak tako učini.

I drvo je bilo sretno.

Vjerujem da ti se svidjela ova prekrasna i poučna priča. Možeš je i pogledati na sljedećem linku:
https://www.youtube.com/watch?v=BqQemIPCDxM&feature=emb_logo

Ako si pažljivo čitao sve tekstove i književne predloške sigurno ćeš lako odgovoriti na sljedeća pitanja:

Po afričkoj legendi Bog je okrenuo drvo baobaba naopako. Zašto?

jer je bilo neposlušno

da ga vjetar ne otpuše

jer je bilo ljubomorno i zavidno

Gdje raste najviše vrsta baobaba?

na Madagaskaru

na Islandu

u Irskoj

U kom poznatom svjetskom djelu se pominje baobab?

Mark Twain: „Doživljaji Toma Sawyera”

Antoine de Saint-Exupéry: „Mali princ”

Daniel Defoe: „Robinson Crusoe”